Cuvene 1994. godine, na Bogojavljanje svet je ugledala jos jedna beba. Ta beba sam bio ja, prvo dete mojih roditelja.

Mnogi stariji pamte tu godinu, a ja sam cuo kako je bilo. Velika kriza je vladala nasom zemljom, mnogo ljudi je bilo siromasno. Medju tim ljudima bili su i moji roditelji. Srecom, svemu dodje kraj, pa i tim strasnim vremenima. Iste godine u avgustu mesecu isao sam prvi put na more sa mamom i tatom. Ne secam se, ali verujem da mi je bilo lepo. Na mom prvom letovanju nikao mi je I prvi zub.Godine su prolazile, moji roditelji su se trudili da imam sve najbolje, iako su bili studenti i nisu imali stalno zaposlenje.Ubrzo, tata je zavrsio Vojnu akademiju i dobio posao u Subotici.

Svi smo se preselili u Suboticu, tamo sam isao u vrtic i stekao prva prijateljstva. Deca sa kojom sam se druzio bili su I Madjari I Hrvati I Srbi, nije bilo razlike, cak jedna vaspitacica je bila Madjarica I retko kad je pricala na srpskom jeziku, zvala se Ilonka.

Posle par godina tata je dobio prekomandu u Beograd, i tako smo se konacno svi vratili u prelepi Beograd. Lepa je I Subotica, ali je za mene Beograd na prvom mestu.

Te godine kada smo se vratili u Beograd, uselili smo se u nov stan u Filmskom gradu koji je moja baba kupila za nas. U tom stanu smo ziveli dok se moja porodica nije prosirila za jos dva clana, mog brata i sestru.

Zbog veceg stana, moji roditelji  su odlucili da se preselimo u Barajevo. Prodali su stan u Filmskom gradu I kupili u Barajevu. Tamo smo ziveli za nas veoma duge tri godine,jer niko od nas nije mogao da se navikne na selo. Velika udaljenost od grada je najvise presudila da se vratimo u grad.Zao mi je sto sada zivimo kao podstanari, a imamo svoj stan, ali nazalost na pogresnom mestu.Nadam se da ce moji roditelji naci neko resenje i da ce moja porodica zajedno sa mnom uskoro imati svoj topli dom, ali na pravom mestu.